OSMIJEH ULIVA NADU I POVJERENJE

usamljenost

Upitali su poljski cvijet: “Osjećaš li se beskorisno, budući da samo proizvodiš drugo, slično cvijeće?”

A on je odgovorio: “Ja sam lijep i ljepota je sama po sebi razlog mog postojanja.”

Upitali su rijeku: “Osjećaš li se beskorisno, budući da samo tečeš uvijek u istom smjeru?”

A ona je odgovorila: “Ja i ne pokušavam da budem korisna; pokušavam da budem rijeka.”

Ništa na ovom svijetu nije beskorisno u Božjim očima.
Nijedan list koji pada sa drveta, nijedna vlas kose koja pada sa glave, nijedan insekt kojeg smo ubili jer nam je smetao.
Sve postoji s razlogom.
Uključujući i tebe, koji si postavio ovo pitanje.

“Beskoristan sam”, odgovor je koji daješ sebi.

Taj će te odgovor uskoro otrovati i živ ćeš umrijeti – mada ćeš nastaviti da hodaš, jedeš, spavaš i pokušavaš da se što više razonodiš.
Ne pokušavaj da budeš koristan.
Pokušaj da budeš to što jesi: to je dovoljno i u tome je sva razlika.

Ne hodaj ni brže ni sporije od svoje duše.
Jer ona je ta koja će ti pri svakom koraku pokazati u čemu je tvoja svrha.
Ponekad učešće u velikoj bici pomaže da se promijeni tok istorije.
Ali ponekad se to postiže samo osmjehom, bez povoda, upućenim osobi sa kojom smo se slučajno mimoišli na ulici.

Možda je, bez ikakve namjere, spasen život nepoznat koji je i sam smatrao da je beskoristan, i koji je možda namjeravao da se ubije, sve dok mu jedan osmijeh nije ulio nadu i povjerenje.

Paulo Koeljo – Rukopis otkriven u Akri