PRIČA O ČETIRI GODIŠNJA DOBA

godisnja doba

Bio jednom čovjek koji je imao četiri sina. Želio je da njegovi sinovi nauče da ne sude o stvarima prebrzo. Zato je svakog od njih posao na zadatak da odu pogledati krušku koja je rasla jako daleko od njihove kuće. Prvi sin otišao u zimu, drugi u proljeće, treći u ljeto a najmlađi sin u jesen. Kada su svi otišli i vratiti se, pozvao ih je da zajedno da opišu što su vidjeli.

ZIMA
Prvi je sin rekao da je stablo ružno, savijeno i uvrnuto.

PROLJEĆE
Drugi sin je rekao: “Ne, drvo je bilo prekriveno zelenim pupoljcima i puno je obećavalo.”

LJETO
Treći sin se nije složio, rekao je da je drvo bilo prepuno cvjetova koji su mirisali tako slatko i izgledali tako lijepo da je to bio najljepši prizor kojeg je ikad vidio.

JESEN
Posljednji sin se nije složio ni sa jednim od svoje braće. On je rekao da je drvo puno zrelih plodova i puno života.

Čovjek je tada objasnio svojim sinovima da su svi govorili istinu, jer je svaki od njih vidio samo jednu sezonu u životu stablu. On im je rekao da se ne može suditi u stablu ili čovjeku, samo na osnovu jedne sezone te da je suština toga ko smo mi kao i da se zadovoljstvo, radost i ljubav koje dolaze od života mogu mjeriti tek na kraju, kada sve godišnja doba proteknu.
Ako se odrekneš nečega kad je zima, propustićeš obećanje svog proljeća, ljepotu svog ljeta i ispunjenost svoje jeseni.

Pouka:
Ne dozvolite da bol jedne sezone uništi radost svih ostalih.
Ne sudite o životu na osnovu jedne teške sezone.
Nemojte odustajati u teškim trenucima i bolja vremena će sigurni doći prije ili kasnije.