CAR I BOG

sunbeam

Dva siromaha hodaše po Carigradu. Jedan vikaše: “Pomozi Bože!” A drugi: “Pomozi care!”
Caru dosadi slušati siromaha gdje svaki dan viče: “Pomozi care!” te ga naumi obogatiti. Zato ga pozva k sebi i dade mu hljeb u kome su bili zamiješani dukati, te mu reče:

“Ne viči sada više, idi kući i budi sretan.”

Siromah ne znajući šta je u hljebu, krenu kući. Ali putu srete onog drugog siromaha i ispriča mu sve što se sa njim zbilo te mu pritom ponudi hljeb na prodaju pošto je bio uvjeren da hljeb nije dovoljno pečen.

Siromah, koji je vikao:”Pomozi Bože” prihvati ponudu i dade mu za hljeb nekoliko dinara. Kad dođe kući, zareza hljeb i na ogromno čudo spazi gomilu dukata u njemu, te od tog dana prestade i prositi.

Siromah koji je vikao:”Pomozi care!” prinuđen bi i dalje prositi. Kad to car spazi, dozva ga sebi i cijelu stvar ispita.

I kad je sve saznao, reče mu: “Ne vrijedi ti vikati: ‘Pomozi care’, ipak bog sreću dijeli!”