Ho'oponopono Tehnika

s“Oprostiti” sebi nema uputa, jednako kao što ih nije bilo ni kada smo se “naljutili” na sebe. Sigurno nismo nikoga pitali kako da se zamrzim, da se ne volim, odustanem od sebe? Pa opet, vrlo vješto smo to “izveli” .

Mi smo samo kopirali ono što je bilo oko nas. Sve smo savršeno kopirali! Danas kad smo Kopija kopijine kopije, želimo znati kako zavoljeti sebe, oprostiti na zapuštenosti i “nemaru” nad Dušom. Ali tko to pita? Jasno je da Kopija tobože želi znati tko je ona, ta replika otuđene svijesti, vječito nezadovoljno ružno pače što od pogleda se skriva, “Kako?” urliče. Zar zaista mislite da je ono što mislite o sebi istina? Na sebe smo nabacali vreće tuđih istina, vučemo tu željezariju poput vojnika iz srednjeg vijeka i teturamo teška koraka, jer eto, ne volimo sebe, zaboravili smo kako je to biti lagan .

Neka Sebe misli o sebi…

View original post 263 more words